Prvi mačići se bacaju u vodu ili ne?

Ne, svakako ne! ( nemojte to raditi, udomite)

Prvi se pamte?

Pa baš i ne, bolje ne, ha?

Prvi put je najteže?…

Pa hajde da olakšamo.

Let’s get to know each other better…

Ok, krenimo…

Znam da bi se u prvom blogu već trebala raspisati o svjetskim problemima, životnim stilovima, putovanjima, modi, hrani ( bože, pisala bi satima) ( i jela bi satima) ali ja bih krenula sa “Old School” uvodom.

Tko? o čemu? i zašto?

Odgovorit ću na ova tri naslovna pitanja za koja smatram da će dati dovoljno bistru sliku o meni i mojim vizijama.

1. The girl next door ( ovo si netko može zamisliti i kao naslov nekog hororca u kojem mlada djevojka kolje sve nove susjede i sprema ih u podrum. ( baš sam se slatko predstavila) Cute but Psycho, šalim se, (nisam sajko, majkemi) humorom pokušavam ubit ovog prvaša-( prvi blog). Sh** opet čudno zvuči. Neka ostane na ovih “3 slova” na papiru… We got time!

2. Ja o svemu, trenutno imam pregršt ideja i bojim se da od svega ne napravim jedan veliki čumez koji ni ja neću znati pročitati a kamoli vi shvatiti ili nedaj bože izvući neku pouku, motivaciju ili samo razbibrigu (ono dok Vas šef gleda a vi se pravite da radite) . Summa Summarum: na jedan laički, jednostavan a humorističan način prolazi ću kroz svakodnevne teme iz života ( mog, vašeg ili od one gore navedene susjede)

3. Zato!

Zato što mi se dnevno u glavi roji četveroznamenkasti broj misli koje zbog životnih obaveza ne stignem prenijeti pričom na ljude a voljela bih, baš bi.

Kava s frendicom/više njih: dok prođemo aktualne teme(Karleušinu aferu, najavu za novi realty, red šminke, red(kupila sam krivu nijansu pudera a nije bio na sniženju), red ” daj vidi kaj ti on meni odgovori.. degenerik” ( nisu svi muški degenerici , ovo je samo primjer 🙂 red: ” već sad mi se neda na posao sutra “.. i eto, ode kava.

Naravno ne kafeniše se svaki dan, inače se radi, kuha, posprema, čisti, smišlja što ću sutra kuhati- ( first world problem)pa idi po špeceraj, pa muž, pas, odfuraj auto na pranje, obiteljska druženja, kod staraca nedjeljom na ručak, rođendani, svadbe, krštenja, babinja i sva ostala veselja koja naš život čine radosnim, zabavnim i ispunjenim.

Back to the subject: Lakše je nekako sve napisati i podijeliti svoje misli, zaključke i očekivanja sa tisućama ljudi ( haha, znam da me neće toliko ljudi čitati) dakle, sa preko pet tisuća ljudi nego to držati u sebi i puštati da propada nešto tako VELIKO 🙂

Ne znam točno koji je bio okidač motivacije za sami start ovog zanimljivog pismenog putovanja, ne bih se pozivala na neke klišeje ali tako dobro zvuči kada Carrie Bradshaw završi svoju kolumnu sa nekim deep shit ljubavnim qoute-om . Neku dragost izaziva ta scena dok dotična sjedi u svom savršeno uređenom stanu u svojoj savršenoj modnoj kombinaciji , zamišljena tipka i pokušava pronaći neke velike odgovore na svoja pitanja. Zapravo je sve u tonu sinkronizacije: love that tone.

To bi bilo to za danas, sad se bacam na checkiranje vaših blogova i stvaranja ideja kako urediti ovaj page.

uf… prvi je pao, what a relief…

Stay tuned…

Love,

Mrs. Zlo